Društveni izlet na Komove – Kučki kom

Društveni izlet na Komove – Kučki kom

  • Autor objave:
  • Kategorija objave:Izleti

U petak, 21.6.2024., zaputili smo se prema planini Komovi u Crnoj gori, uz malo zakašnjenje koje nam je barem omogućilo jutarnju kavu u miru. U busu su se većinski smjestili članovi HPD Kozjak, a turi su nam se pridružili i članovi PK Split, HPD Ante Bedalov i HPD Vrgorac.

Naš nam je vozač autobusa Tomo, osim sigurne i zabavne vožnje, omogućio i internet u ključnim trenucima…za dijeljenje slika, naravno. Nakon 10 sati vožnje, stanki u Čapljini i Podgorici, stigli smo u Park prirode Komovi gdje smo upijali zapanjujuće poglede na prirodu, planine, izvore, brojne konje, ovce i krave te dvije patke uspinjući se prema smještaju Kobil do na 1700 metara nadmorske visine.

U smještaju su nas toplo dočekali domaćin Vladeta, Tetka i đevojke koji su nam pripremili ukusnu večeru i rakiju dobrodošlice. Na kraju najdužeg dana u godini, našu prvu večer proveli smo uz priču, smijeh i pogled na Komove obasjane svjetlošću punog mjeseca.

Sljedeće smo jutro, nakon kave, bogatog doručka i Tetkinih uštipaka, započeli uspon od 3 ipo sata do vrha Kučki kom. Zaputili smo se direktno iz smještaja, prolazili smo šumom, siparom, još jednom šumom, siparom, planinskim proplankom, sve do strmog uspona prema samom vrhu i kamenjaru. Vrućina nas je tjerala na češće stanke i pokušaje skrivanja u hladu, stoga se naš uspon produžio na 5 sati. Kada smo došli pred sam vrh, napravili smo malo veću stanku kako bi skupili snagu i hrabrost za prelazak tehnički najzahtjevnijeg dijela ture.

Nakon uputa naših vodiča, stavljanja kaciga i ostale potrebne opreme, čak su se i oni najuplašeniji odvažili pobijediti svoj strah od visina te su sigurnim i opreznim koracima prešli greben do samog 2487 metara visokog vrha Kučki kom! A to ushićenje na vrhu nije moguće opisati riječima.
Nakon pomaknutih granica, slikavanja, osvježavajućeg pića i užine, započeli smo spust. Inspirirani pogledima s vrha, pojedinci su kovali planove za buduće ture po Crnoj gori, BiH, Tenerifima, Peruu…

Na povratku smo imali par prosklizavanja, za koje su odgovorni bili veliki nagib i umorne noge, no svi smo se sretno i uspješno vratili s desetosatne ture taman na vrijeme za večeru. Večernje se slavlje proteglo dugo u noć, smijeh se orio, dojmovi su se slijegali, rakija se pila na crnogorski način (polagano, umjesto naiskap), domaćin Vladeta i mještani su nam pričali kako izgleda zima na Komovima, kako je imanje postalo to što je danas i što ćemo još doživiti kada dođemo sljedeći put.

Zadnje smo jutro započeli uz kavu, suhomesnate delicije i Tetkine pužiće, a nakon dugog oproštaja započeli smo svoj povratak kući. Prva stanica povratka bilo je Biogradsko jezero gdje smo vrijeme proveli u šetnji i kavi uz zvukove ptičica. Druga je stanica bila konoba Amanet gdje smo se najeli tradicionalnih jela u isto takvom ugođaju, dok smo na trećoj stanici u Čapljini pojeli desert i nastavili završni dio puta. Oko 22 sata pozdravili smo se uz lijepe riječi naše vodičke Sande i punog srca otišli kućama!

Na kraju svega, možemo reći da su nas Komovi svojom ljepotom i surovosti ostavili bez riječi, smještaj u Kobil do i njegovi domaćini oduševili, a cijela nas je tura napunila dojmovima i uspomenama koje ćemo još dugo prepričavati!

 

Napisala: Lucija