Šest članova društva je protekli vikend sudjelovalo u društvenom izletu na Maglić koji se jako brzo pretvorio u pravu avanturu.
Krenuli smo u popodnevnim satima petka. Silaskom s hrvatske autoceste put je bio sve lošiji, ali raspoloženje je ipak popravio nesvakidašnji planinski masiv koji se prostro pred nama pri kraju puta. I bazni kamp Sutjeska je kvalitetom, cijenom i uslugom opravdao sva naša očekivanja, pa smo ostatak večeri proveli ugodno se družeći uz odličnu spizu. Ujutro prije polaska pridružio nam se par iz Beograda i svi smo zajedno kombijem krenuli prema startom mjestu Lokva Dernečište. Usred šume je kombi prodimio, ali to su naše snage brzo i spretno riješile i nastavili smo putovanje.
Uspon do vrhova bio je dosta zahtjevan (sajle, sipari, strmi usponi), ali i to smo savladali i uspješno ispenjali i bosanski(2386 mnv) i crnogorski(2388 mnv) Maglić.
Na silasku prema Trnovačkom jezeru dočekao nas je strm i uzak sipar kojeg smo proklizivanjem uspješno prošli, ali zato je zadnjih 200 metara kroz šumu prije jezera bilo opasno. U trenutku nepažnje, jedna članica se oklizla i ozlijedila nogu, pa smo umjesto kupanja u jezeru krenuli u akciju spašavanja. Nalazili smo se u poziciji nedostupnoj bilo kakvom prijevoznom sredstvu, a da stvar bude kompliciranija, najbliže mjesto gdje su mobiteli hvatali signal bio je vrh Maglić ili Prijevor udaljen 7 kilometara. Nakon razgovora s mrzovoljnim rendžerom odlučili smo se u nedalekoj dolini potražit Radivoja, lokalnog stočara, koji je uz pomoć svog bijelog (!) Vranca ozlijeđenu članicu transportirao do kombija. I za to mu hvala 
Ona je neplanski projahala, a mi smo dobili materijala za zezanje ostatak puta.
Sutradan smo krenuli natrag kućama, a naša ozlijeđena članica u bolnicu na snimanje. Noga je u gipsu, propisano joj je mirovanje, ali, srećom, ništa nije slomljeno. Nikolina, želimo ti brz oporavak
