Turno skijanje je posljednjih godina sve popularnije među ljubiteljima prirode i sporta i postaje jedan od omiljenih oblika kretanja po planini u zimskim uvjetima. Mješavina alpskog skijanja, skijaškog trčanja i planinarenja turno skijašu osigurava veliku raznolikost i istinski kontakt s netaknutom prirodom.
Što je turno skijanje?
Za razliku od alpskog skijanja po uređenim stazama, turno skijanje ili, prema terminologiji Hrvatskog planinarskog saveza – “planinsko skijanje”, je skijanje izvan uređenih skijaških staza. Ipak, ne treba ga miješati sa “freeride skijanjem”, koje se također izvodi izvan uređenih staza. Razlika je u izvođenju uspona, koji se kod turno skijanja ostvaruje isključivo vlastitom snagom, a upravo prema riječi “touring” (koji čovjek radi sa skijama) je i dobilo ime.
Konkretno, turno skijaš radi unaprijed zacrtane ture koje ovise o samoj konfiguraciji terena, ali je prisutna velika sloboda u odabiru dijelova planine. Naravno, za to je potrebno osnovno znanje skijanja te primjereni nivo fizičke kondicije.
Turno skijanje kroz povijest
Vratimo se malo u povijest, u vrijeme nastanka turno skijanja. Ova disciplina, kakvu je danas poznajemo, pojavila se još u 19. stoljeću. Jedan od prvih turno skijaša bio je John Snowshoe Thompson, koji je u planinama Sierra Nevade u Kaliforniji 1855. godine isporučivao poštu na udaljene rudarske kampove koji su se nalazili u planini, tako što je koristio skije za uspon i silazak. Thompsonova ruta do kampova i natrag iznosila je 140 kilometara, a trajala je tri dana i 48 sati. Sve to s paketom pošte koji je znao premašiti 45 kilograma.
Cecil Slingsby, jedan od najranijih europskih praktičara, 1880. je na skijama prešao 1.550 metara visok Keizer Pass u Norveškoj. Među ostalim pionirima su i Adolfo Kind, Arnold Lunn, Ottorino Mezzalama, Patrick Vallencant i Kilian Jornet Burgada. Nijemac Wilhelm von Arlt je 1894. godine izveo prvi uspon na 3.103 metara visok Sonnblick u Austriji i odskijao s vrha, što se do danas smatra vrhunskim turno skijaškim podvigom.
Jedna od najpoznatijih turno skijaških tura u Europi, znamenita “Haute route” između Chamonix-a u Francuskoj i Zermatt-a u Švicarskoj, prvi put je u cjelini izvedena 1911. godine. Ta ruta je i dalje visoko rangirana na top listi želja velikog broja turno skijaša. Ruta prolazi kroz netaknutu planinsku prirodu u samom srcu Alpa s mnogobrojnim usponima i spustovima i u prosjeku traje tjedan dana.
Najvažniji dio priče – oprema
Kad se govori o opremi, postoji nekoliko nezaobilaznih stvari. Kao prvo, potrebno je imati turno skije koje su laganije od alpskih skija. One moraju imati i navlaku (krzna) koje se koriste za svladavanje uzbrdica, a popularno se zovu “cucki”.
Navlaka datira još iz davne povijesti kada su Inuiti radili navlake od tuljanove kože koju su stavljali na bazu skije, na način da je smjer rasta dlake slijedio smjer kretanja skije, što im je omogućavalo nesmetano kretanje na uzbrdicama. Na taj način krzna nisu smetali prilikom spuštanja niz padinu jer bi skijaš skijao u smjeru dlake, dok bi kod lagane uzbrdice (kada bi skija imala tendenciju vožnje unazad) krzna zaustavljali skiju, jer bi se skija kretala u suprotnom smjeru od smjera dlake. Takav način kretanja daje velike rezultate i u velikoj mjeri smanjuje utrošak energije skijaša.
Popis opreme
- Turno skijaške pancerice – omogućavaju hodanje i penjanje kada su u otključanom modu, dok se za spuštanje zaključaju.
- Skije za turno skijanje
- Turni vezovi – za hodanje i penjanje su u otključanom modu pri kojem se peta odiže za lakše hodanje, dok se za spust vez zaključava u mod u kojem je peta fiksna za skiju (kao kod klasičnih skija)
- Krzna za skije za kretanje uzbrdo – lijepe se na skije, a za spuštanje se odlijepe sa skije. Moderni “cucki” više nisu od umjetnog krzna, već silikonski.
- Teleskopski skijaški štapovi sa širokom krpljom
- Ledorezi za uspinjanje po vrlo tvrdom snijegu (dereze za skije)
- Skijaško alpinistička kaciga
- Skijaške naočale s dvostrukim staklom
- Odjeća i ostala planinarska oprema za kretanje u zimskim uvjetima, prva pomoć, čeona rasvjeta…
- Cepin, dereze, penjački pojas, nekoliko spravica, gurtna, zamka, ledni klin, vijak…
- Lavinska sonda
- Lopata za snijeg – rastavljiva
- Lavinski primopredajnik – LPP
Za turno skijaše koji se intenzivno skijaju po terenu izloženim lavinama preporučljiva je i naprtnjača sa zračnim jastukom.
Uz svu ostalu opremu preporuča se i nošenje zemljopisne karte, kompasa, gps-a, mobitela u slučaju potrebe za pozivom gorskoj službi spašavanja, jer kod turno skijanja, jednako kao i kod skijanja po dubokom snijegu, postoji velika opasnost od lavina, odrona, rupa i usjeka.
Posebno treba napomenuti da je za ovakav oblik kretanja uz opremu i vrlo dobru kondiciju, potrebno i jako dobro poznavanje planina i općenito vrlo dobra moć orijentacije.
Gdje turno skijati u Hrvatskoj i okolici?
Nažalost, do sada nije izrađen niti jedan službeni hrvatski vodič za turno skijanje, klimatski uvjeti i konfiguracija naših planina uvjetuju da su mogućnosti za ovu vrstu skijanja skromne, ali ipak postoje. Jedno od dobrih primjera je nekadašnje skijalište na Bjelolasici.
Ljubitelji vikend turno skijanja iz sjeverne i srednje Hrvatske uglavnom su usmjereni na slovenske Alpe, Štajersku, Korušku i južni Tirol, dok Dalmatinci najčešće odlaze na bosansko-hercegovačke planine, Čvrsnicu i Prenj.
Jedna od najatraktivnijih planina za turno skijanje na Balkanu je Šar-planina u sjevernoj Makedoniji.
Zašto odabrati turno skijanje?
Ljudi koji se dugi niz godina bave turno skijanjem kažu da se taj osjećaj ne može mjeriti s ničim, jer je turno skijašu ‘na raspolaganju’ priroda u svom najboljem svjetlu – netaknuti snijeg, nezagađeni okoliš, velike količine snijega (powdera) i veličanstveni krajolici koje nije moguće upoznati sa skijaških žičara niti na bilo koji drugi način.
U HPD-u Kozjak se turno skijanjem trenutno bavi nekoliko članova koji su ujedno i pripadnici HGSS-a, a turno skijanje je jedan osnova kod spašavanja i kretanja gorskih spašavatelja u zimskim uvjetima.
