Krenuli smo ranom zorom. Daleko je Makedonija. Nas 16 kreće u balkansku avanturu – naš cilj je Korab, najviši vrh Makedonije, a i Albanije. Zvuči izazovno. Korab – prema staroslavenskoj riječi za barku – korablja ili čamac, biblijska je Noina arka. Očito je masiv te planine odavno budio maštu i stvarao legende.
Krećemo na cjelodnevno putovanje – redaju se granice. Najprije Bosna, pa Crna Gora, onda Albanija. I sama vožnja je avantura, redaju se prizori iz nekog drugog svijeta, drugog vremena. Prepreka na putu svakakvih – od krava do teške mehanizacije. Naše iskusne vozačice Ivana i Marina s lakoćom i sigurno vode nas do odredišta. U kasnim večernjim satima stižemo u naš hotel.
Petak ćemo iskoristiti za posjet Ohridu jer je vremenska prognoza malo promijenila plan izleta. Kroz Ohrid nas je poveo arheolog Nikola – naš lokalni vodič. Ohrid je oduševio na prvi pogled, smješten uz predivno Jezero na hridi. Saznali smo puno o njegovoj bogatoj povijesti, o kulturama koje su se ovdje izmjenjivale: od prapovijesti, Rimskog carstva, razvoja pismenosti i širenja kršćanstva, do Osmanskih osvajanja. Obišli smo rimski amfiteatar, Samuilovu tvrđavu, brojne crkvice – navodno ih je bilo 365, po jedna za svaki dan, a danas ih je ostalo pedesetak. Najljepša za završetak obilaska – crkva sv. Jovana Kanea na litici iznad jezera. Odatle još kratka vožnja brodovima nazad do grada, zatim posjet prapovijesnom lokalitetu Zaljev kostiju te posjet manastiru sv. Naum. U Naumu smo uz ručak i makedonsku pjesmu izlet priveli kraju.
U subotu smo krenuli na Korab. Našoj ekipi predvođenoj vodičima Zrinkom i Marinom pridružuju se lokalni vodiči Zija i Zvonko – Planinarski Klub ”Argentus mount ” Tetovo. U ugodnom društvu i strmine su manje teške. Uspon je zahtjevan, ali prizori oko nas su čarobni. Zelene padine prepune cvijeća, prizori od kojih zastaje dah. Zastajemo uz izvor, uz kratki odmor nadopunjujemo zalihe vode. Nastavljamo strmim usponom, nije lako, teško se diše, ali nema žurbe, tu smo jedni za druge. Stižemo do prijevoja odakle se pruža prekrasan pogled na drugu stranu, nakon prijevoja nastavljamo uspon i pruža se pogled na Ribnička vrata i Kabaš – veličanstven, nazubljeni greben s druge strane klisure Duboke reke. Nastavak puta nakon ovoga prijevoja je nešto lakši, pa dobivamo priliku za ispružiti korak do konačnog uspona. Strmo i naporno, sada se ide korak po korak. Malo se zastaje, ali nema odustajanja.
Na vrhu smo, i opet isto pitanje: jesmo li mi osvojili planinu, ili je ona osvojila nas? Stajati na vrhu Koraba, za to zadovoljstvo trebalo je pronaći u sebi volje i snage – trebalo nam je 5 sati napora, ali i užitka, za što je nagrada taj pogled s vrha. Slijedi povratak. Dok sjene postaju mekše, pri spustu prizori rascvjetanih zelenih padina i mrkih vrhunaca Koraba opijaju ljepotom.
Za zasluženi odmor umornim nogama posebne zahvale našoj vodički Zrinki. Nema bolje od spa zone nakon 9 sati hodanja, zaslužili smo, ipak smo se izborili s 1300 m visinske!
Nedjelja je povratak kući. Većina nas po prvi put otkriva nepoznatu Albaniju. Našlo se vremena i za posjetu vinariji, degustiralo se i jelo i piće, i neke su se predrasude srušile. Zato i služe putovanja. U kasnim noćnim satima stigli smo kući.
Hvala vozačima koji su nas sigurno vratili u Split.
Hvala našim vodičima Zrinki i Marinu na predivnom izletu
