Trenutno pregledavate MADEIRA – otok vječnog proljeća

MADEIRA – otok vječnog proljeća

Posjetila sam Madeiru, portugalski otok u Atlantskom oceanu, “otok vječnog proljeća” ili kako ga još nazivaju “europski Havaji”. Uistinu je čaroban. Pored turističkog razgledavanja i isprobavanja tradicionalne hrane i pića, kupanja u Atlantiku, nešto se ipak i planinarilo. Na otoku postoji više od 450 planinarskih staza, raj za planinare. Nakon dugo razmišljanja odluka je pala na nekoliko službenih staza označenih PR rutama, potpuno različitog krajolika. Klasične planinarske staze koje vode do nekog vrha nazivaju verede, a staze koje vode uz kanale za navodnjavanje i specifične su za područje Madeire nazivaju levade.

PR8 Vereda da Ponta de Sao Lourenco – staza koja vodi do najistočnije točke otoka, prirodni rezervat s ogromnim vulkanskim stijenama, strmim liticama je gotovo pustinjsko područje. Na ovom bespuću i vjetrometini uz odličan pogled na Atlantik osjećaš se kao na kraju svijeta.

PR6 Levada das 25 Fontes i vodopad Risco – nešto potpuno suprotno, šuma, zelenilo i nenormalno puno vode.
Ovu levadu smatraju najljepšom na otoku, a samim tim je i najpopularnija. Puna je slapova, potoka, i na kraju impresivni vodopad Risco koji se obrušava s 100 m visine.

PR13 Vereda do Fanal – endemsko šumsko područje Madeire. Šume lovora jedne su od posljednjih preostalih primjera izvorne europske prašume, koja datira tisućama godina i proglašena je mjestom svjetske baštine UNESCO-a.

PR 1 Pico Arieiro to pico Ruivo – staza koju smatraju najljepšom planinarskom stazom ne samo na Madeiri već i šire. Povezuje najviši vrh otoka Pico Ruivo s Pico Arieiro (trećim po visini). Nažalost, zbog ovoljetnih požara i mogućnosti odrona kamenja samo prvi dio staze je bio otvoren, ali dovoljan za doživjeti svu tu ljepotu. Nakon doživljaja izlaska sunca na Pico Arieiro (iznad oblaka) krenulo se na stazu koja uistinu opravdava epitet najljepše. Hranila se duša s nepreglednim pogledima na izrazito divlju, nepristupačnu unutrašnjost otoka s nazubljenim vrhovima te nebrojene doline i kanjone.

Za kraj, a ujedno i najvedriji dan, ostao je uspon na najviši vrh Madeire, Pico Ruivo (1862 m/nm), stazom PR 1.2 – Vereda do Pico Ruivo. Jednako impresivna staza s nekoliko skloništa na putu i izvorom vode. Pogled s vrha pruža se od plavog Atlantika do zeleno smeđe unutrašnjosti otoka.

Na kraju mogu samo reći VRIDILO JE!

Autor: Nikolina Vladislavić