5. izlet Male planinarske škole

5. izlet Male planinarske škole

8.- 9. lipnja 2024. Planinarski Dom Malačka, izvor Birnjac, sv. Ivan Biranj

O ovom izletu pričali smo kroz cijelu planinarsku školu, kako se radilo o noćenju na Planinarskom domu bez roditelja, bio je to najočekivaniji izlet.

Noć prije izleta u glavi se vrti sto pitanja. Jesmo li sve pripremili, hoće li im bit zanimljivo, hoće li sve proći dobro, ukratko javila se lagana trema od želje da im bude onako kako smo htjeli da dožive noćenje u planini.
Ujutro oko 9:30 pristižu lagano naši mali planinari sa svojim stvarima. Nakon toplog dočeka naših domaćina na Planinarskom domu Malačka barba Marka i tete Mare rasporedili smo se po sobama i lagano krenuli put izvora gdje su nas čekala nova uzbuđenja.

Na ovom izletu osim moje ekipe iz Kozjaka: Zrinke, Anite, Lucije i Luke sudjelovali su i asistenti instruktora vodiča iz Stanice planinarskih vodiča Split, Petra Kuzmanić i Dario Maršić koji su djeci omogućili i osmislili vježbe orijentacije (Petra) i vježbu pružanja Prve pomoći (Dario).

Djeca su po dolasku na izvor nakon kratke pauze prvo slušala malo o prvoj pomoći, a onda im je Dario podijelio zavoje i kroz igru i vježbu naučio kako možemo svaki dio tijela pravilno zaviti. Pokazali su izvanredno znanje, a vještine zavijanja vidjet ćete u slikama.

Dok su izvor okupirali zavoji i smijeh, ostatak ekipe vođen našom Petrom postavljao je nagrade za vježbu orijentacije. Osim lizalica, čokoladica i ostalih slatkih čuda, neizostavne su bile sličice nogometaša pa su naravno momci bili posebno motivirani za vježbu orijentacije.

Nakon što smo složili zavoje i nešto gricnuli na red je došla Petra sa svojim traženjem blaga putem orijentacije. Djeca su prvo podijeljena u grupe, zatim je svaka grupa dobila svoje tragove po kojima su morali nacrtati kartu i nakon toga krenula je prava avantura, brojili su se koraci, tražile točke, obvezivale nagrade, gušt ih je bio gledat i slušat.
Muški su uglavnom priskakali slatkiše i trčali po slije, ali budnom oku naše Petre ništa nije promaklo tako da su se na kraju ipak svi pošteno razdijelili.

Nakon učenja na red je došla igra. Luka je u tren oka oformio FKK (Frizbi Klub Kozjak), dok su cure na čelu s našom Zrinkom i Anitom imale Uno sekciju, a ostatak ekipe s Lucijom je uživao na dekici uz raznorazne igre kojima se ubrzo pridružila i Uno sekcija.

Kako smo se nalazili blizu jezerca punog žaba, nismo propustili priliku sjest kraj jezera i slušat glasanje žaba što je izazvalo puno smijeha, pogotovo dječji komentari da takvo kreketanje slušaju kad triba napisat domaći.
Nakon višesatne igre vratili smo se na planinarski dom Malačka gdje nas je čekala poslužena večera.
Mališani su se presvukli u dresove i uz večeru je počelo navijanje i gledanje utakmice. Uspjeli su sjediti samo do prvog gola, a onda je zog za balote postao nogometni teren. Igrali smo se sve dok nije pala noć a neki su malo ubili oko da budu spremni za noćni uspon.

Po zalasku sunca pripremili smo čeone lampe, ruke osvijetlili svjetlećim narukvicama i krenuli u novu pustolovinu. Popeli smo se do Križa i dobro zabavili gledajući uzlijetanje aviona, slušanje viceva, gledanje zvijezda i šetanju po mraku.

Nakon noćnog uspona podružili smo se uz slastice koje su nam pripremili roditelji, na čemu im od srca hvala.
Kako nas je ujutro čekala prava planinarska tura, krenuli smo na spavanje, svi su legli u svoje sobe cijele tri minute. U svakoj sobi tulum, što je i normalno.  Vrlo brzo naše umorne male planinare svladao je san pa čak i one koji nikad nisu prespavali van kuće zbog čega su imali lagani strah, ali i veliki ponos ujutro jer su napokon uspjeli.

Ujutro buđenje, doručak (na hotelskom nivou) i priprema za turu od Planinarskog doma Malačka do vrha sv. Ivan Biranj. Našu dugu i pomalo uspavanu kolonu ubrzo je razbudio susret s kornjačom koju smo sreli putem, pa smo laganim i sigurnim korakom bez problema stigli na cilj.

Svi koji me znaju, znaju i da mi je to najdraži vrh na svitu i da san posebno vezana za njega pa san u kratkim crtama pokušala prenijeti što za mene znači mjesto na koje su došli, u tome su mi pomogle naše školarke Luce i Klara koje ovaj vrh sa svojim obiteljima posjećuju otkad su se rodile više puta godišnje.

Nakon slikavanja i marende, opet je livadu okupirao Lukin Frizbi Klub Kozjak, karte i balun, te smo se nakon igre uputili na ručak. Nakon ručka spremili smo svoje sobe, spakirali stvari i u igri dočekali roditelje.

Ponosni smo na našu djecu zbog načina na koji su se odnosili prema mjestu na koji su došli, na kulturi koju su pokazali i na zalaganju u svemu što smo stavili pred njih.

Jedno ogromno hvala našim domaćinima Barba Marku i Teti Mari na gostoprimstvu i svemu što su nam omogućili ova dva dana, od srca Vam hvala.

Veliko hvala, Dariu i Petri što su se toliko potrudili kroz svoja interaktivna predavanja da ih zabave i prenesu im znanje.

I posebna zahvala za ova dva dana ide mojoj zelenoj ekipi Luci, Aniti, Zrinki i Luki što ste svaki atom snage dali da sva ona trema s početka priče nestane i pretvori se u sriću što smo uspjeli svi skupa stvorit puno lipih dječjih uspomena!

 

Napisala: Tanja