U subotu, 27. srpnja 2024., krenuli smo na četverodnevno putovanje u Dolomite, planinsku skupinu u istočnim Alpama u Italiji 🇮🇹 koji su proglašeni prirodnom svjetskom baštinom UNESCO-a 2009. godine, a protežu se oko 141.903 hektara i sadrže 21 vrh viši od 3.000 mnv.
Na jutarnjoj kavi okupili su se članovi HPD Kozjak uz pridružene članove PK Split i HPD Malačka, te je nas 22 započelo svoje putovanje kombijima prema smještaju u naselju Padola u provinciji Belluno. Naši vozači Bara, Danijel i Hrvoje omogućili su nam ugodnu i mirnu 8-satnu vožnju uz i više nego dovoljno pauza. Na putu smo se zaustavili u restoranu Na burji, Kozina u Sloveniji, gdje smo se najeli, naslikavali s povijesnim figurama i usput izvagali.
Po putu smo obavili nabavku i stigli smo u smještaj San Antonio Chalet u ranim večernjim satima. Prvu smo večer proveli družeći se ispred smještaja na ugodnom prohladnom planinskom zraku i uživali u predahu od ljetnih vrućina!
Drugi smo dan ranim jutrom započeli kružnu turu oko Tre Cime di Lavaredo i uspon na vrh Monte Paterno na 2744 mnv. Bez daha su nas ostavili pogledi na brojne planinske masive, zelene pašnjake i ostatke povijesti iz prvog svjetskog rata, no moguće i da je za to bio kriv rjeđi zrak ovih nadmorskih visina.
Naša se planinarska grupa podijelila na dva dijela, a i pridružila su nam se još dva člana HPD Kozjak i PK Split. Manji broj planinara ostao je istraživati brojne staze na kružnoj turi, dok se većina grupe odvažila uspeti najpoznatijim klinčanim putem na Monte Paterno koji vodi po sjevernom grebenu, poznatim pod imenom Via ferrata De Luka – Innerkofler. Tura je trajala do kasnih popodnevnih sati, okrijepili smo se na tri planinarska doma, na povratku pogledali jezero Misurina, a večer smo proveli družeći se za improviziranim švedskim stolom u smještaju.
Treći smo se dan zaputili na kružnu turu do jezera Sorapis poznatom po intenzivno tirkizno-plavoj boji koja ga čini apsolutno jedinstvenim spektaklom prirode. Na turi smo se uspinjali kroz šumu i siparom dok nismo prošli planinsko sedlo, a s druge smo strane započeli poduži spust do jezera. Po dolasku na Lago di Sorapis okrijepili smo se u planinarskom domu i naslikavali pred ovim neobičnim jezerom te polaganim i već umornim korakom vratili našim kombijima. Nakon ture dovezli smo se do jezera Braies i tamo proveli slobodno vrijeme veslajući čamcima, na piću, u šetnji, svako po svom guštu. Zadnju smo večer odlučili posjetiti talijanske pizzerije, čisto da bi se uvjerili da je naša pizza ipak bolja.
Nakon tri duga, zabavna i raznolika dana, četvrto smo se jutro zaputili kući, ali ne prije nego smo dosegli za neke od nas prvi 3000+ vrh! Posjetili smo grad Cortina d’Ampezzo i uspeli smo se žičarom do Tofane di Mezzo na spektakularnih 3244mnv! Do vrha smo došli kroz tri etape, prve manje gondole su kretale s 1244mnv do 1788 m, do iduće postaje na 2745 m vozila nas je velika gondola koja može primiti 30-ak osoba, a treća postaja nalazila se ispod samog vrha na visini 3191 m. Do samog smo se vrha uspinjali još 15-ak minuta hodom, no na ovoj nadmorskoj visini i to je bilo dovoljno za uspuhati se. No vrijedilo je jer pogled s vrha nemoguće opisati riječima…
Na kraju svega, imamo samo riječi pohvale i zahvale za naše vodiče Nikolinu, Baru, Sandu, Luku i Zrinku te Marina i Maria, na izdvojenom vremenu i trudu za realizaciju ovako kompleksnog izleta i rješavanju svake zapreke na koju smo putem naišli!
