Prekrasan i sunčan dan idealan za Konja na Kamešnici. Rani polazak na planinu – kasni dolazak kući.
Okupljanje, kavica, zemljopisna karta na haubi auta, spf 50 i krećemo. Jedna grupa kreće iz mista Bašići, druga “meso za gradela + piće” grupa vozi dragocjeni teret u sklonište ljubaznih domaćina PD Jelinak Trilj.
Kad smo se okupili u punom sastavu, pod vodstvom naše vodičke Žakline krećemo u osvajanje Konja. Biramo “kružnu turu – blagi uspon” jer sve šta je lipo na planini dugo traje. Opijeni tišinom i hladom šume uz cvrkut ptica, mirisom majčine dušice, sočnim šumskim jagodama i prekrasnim zelenim livadama lagano se penjemo prema vrhu.
Na vrhu pogled ko sa vrha svita. 360° ljepote. Nakon okrepe, obaveznog zajedničkog slikavanja, povratak. Šaljemo “brzu i snažnu grupu” prvu, da zapali vatru dok mi “spori” poslikamo cvijeće na livadi, pojedemo sve jagode uz put i još malo se nauživamo prekrasne Kamešnice.
Kamešnice, njenog vrha Konja na kojem su se mnoge stvari dogodile po 1. put. Prvi put je naša vodička Žaklina samostalno vodila izlet, po prvi put je Miki ispenjala toliku visinu, po prvi put nam se pridružila članica iz PD Sveti Jure.
Ali to nije sve, prvi put smo vidili da Bara opušteno hoda po planini (a možda i slaže tetris novih izleta u glavi, ko će ga znat s njim), a Lota ga brižno prati u korak da smo se zabrinuli kako niti malo ne luta okolo. A zna se da se prvi put, uvijek pamti!
Hvala našoj gastro sekciji, sve je bilo za prste polizat.
Ako je suditi po prvom Žakinom izletu baš na Konja, onda Kozjak svoga “konja” za trku ima!
Napisala: Milena