U četvrtak se nas 22 uputilo iz Kaštel Sućurca na Zavižan, prema početku prekrasne Premužićeve staze. Nakon nekoliko sati opuštenog putovanja, stigli smo na odredište. Krenule su posljednje pripreme za trodnevno hodanje jednom od najljepših planinarskih staza u Hrvatskoj.
Početna točka planinarenja je kod Velebitskog botaničkog vrta. Hodanje je počelo na Zavižanskoj cesti koja vodi do početka Premužićeve staze. Prvi dio staze uglavnom je izgrađen od kamena i otkriva impresivne vidike. Na sredini staze napravili smo pauzu kod Rossijevog skloništa, gdje smo odmorili i uživali u čarima prirode.
Krenuli smo dalje prema strogom rezervatu prirode Hajdučki i Rožanski kukovi te planinarskoj kući Alan. Nakon 6 sati hodanja, umorni, ali sretni, stigli smo do cilja gdje smo napunili baterije za nastavak naše avanture. Ujutro je polako krenulo okupljanje, doručak i kava te pripreme za drugi dan hodanja od PK Alan do Kugine kuće. Druga dionica je posve različita od prve. Tek djelomično prolazi kroz šumu, a većinom je bez hlada. Tijekom skoro cijelog puta se pruža nevjerojatno lijep pogled na obalu, more i otoke.
Putem se otvara pogled i na nekadašnje livade, odnosno pašnjake, koje je stvorio čovjek, a koji se danas skoro pa ne koriste. Nakon nešto više od 8 sati hodanja, i 22 kilometra, stižemo do Kugine kuće. Nakon brojanja žuljeva i kratkog odmora krenuli smo spremati večeru. Kako je tog dana bio rođendan našem članu Marinu, tu prigodu smo obilježili posebnom tortom i naravno, puhanjem svjećica. Kratko smo se podružili i išli spavati kako bi se kvalitetno odmorili za zadnji dan izleta i šetnju do Baških Oštarija.
Ujutro smo se lagano okupili, doručkovali, popili kavu i pripremili za polazak. Pogled se ponovno otvara prema obali i okolnim otocima, a posebno je upečatljiv pogled na zelene livade Velebita. Ova dionica prolazi preko Dabarske kose gdje
prolazi Dabarska cesta. To je glavna prometna okosnica srednjeg Velebita otkuda kreću brojni planinarski pohodi.
Ovaj zadnji dan hodali smo 7 sati i prešli oko 21 kilometar. Pored table koja označava kraj Premužićeve staze, zapljeskali smo sami sebi, jer smo to i zaslužili. Na Baškim Oštarijama popili smo kavu i pojeli ručak te krenuli natrag u stvarnost, bogatiji za jedinstvo iskustvo koje pruža ova staza. Ponovilo se.
Autor: Jelena Parčina
