Održan je još jedan društveni izlet, a kako nam je bilo opisala je Lucija.
U nedjelju 5.5.2024. uputili smo se na Velebit, popeti 1110 metara visok Bojin kuk, poznatiji kao Bojinac.
Izlet je započeo oko 10 sati iz mjesta Veliko Rujno, uz prigodnu instrumentalnu pratnju drevnog puhačkog instrumenta. Netom po početku ture naišli smo na prvi lijepi pogled koji je pobudio uspomene na radne akcije, stoga smo ga ovjekovječili zajedničkom slikom.
Uspon je nadalje bio obilježen šetnjom kroz šumu, povremenim četveronožnim uspinjanjem po stijeni, pogledima u visine planinskih vrhova i dubine brojnih procjepa, a posebno nas je dojmio pogled na Jagin kuk koji je naše članove inspirirao raznoraznim šalama, pričama i uspomenama.
Po dolasku pod sam vrh, naša se mala družina razdvojila na dva dijela, devetero hrabrih uspelo se strmijom i kraćom stazom uz pomoć sajli, a troje ništa manje hrabrih popeli su se dužom stazom do vrha. Na vrhu smo se zadržali duže od planiranog vremena jer nismo mogli odvojiti pogled od prirode, mora, otoka Paga i drugih ljepota koje su nas okruživale.
Nakon puno smijeha, slikavanja, marende i okrepe, započeli smo kružni spust drugom stranom brda. Cijelim nas je putem pratilo sunce, blagi i ugodni povjetarac, zvuci kukavice i naših ćakula, što nam je ublažilo napor ovog spusta. Pred sami smo dolazak vidjeli i jednog malog poskoka koji se brzo zavukao u žbunje.
Punog srca i puni dojmova, pozdravili smo se s Velebitom do sljedećeg puta. Na kraju možemo samo reći da je naš vodič Luka odradio vrhunski posao!
