Prošli vikend umisto otkazanog Papuka i Vukovara održali smo društveni izlet na Vlašić i Travnik. 11 članova Kozjaka i po jedan Malačke i Bedalova krenilo je u “potragu za Vlašićkim sirom”. Pauza za doručak u Donjem Vakufu i obilno popunjen stol samo su uvod u gastro izlet.
Po dolasku na dom Jusuf Pečenković ostavljamo stvari i odmah krećemo na turu. Prostranstva Vlašića nam se otvaraju svakim novim korakom prema vrhu. Zelene šume i proplanci di god se okreneš, a bijele fleke nisu snig nego ovce koje se bezbrižno odmaraju.
Na vrhu boravimo kratko, slikanje i povratak u dom di su nas domaćini dočekali večerom. Nakon toga druženje u ugodnoj atmosferi, a upoznali smo i lokalnog pastira koji nas je počastio Vlašićkim sirom.
Ujutro doručak i oproštaj od domaćina Crnog, Harija i Maje, veeeeeliko hvala na gostoprimstvu!
Spuštanje u Travnik, prolazimo kraj murala Ćiri Blaževiću, slijedi posjet rodnoj kući Ive Andrića, tvrđavi Stari grad, Plavoj vodi, šetnja Korzom i nakon toga kod Bajre na ćevape zaokružujemo priču u Travniku.
Kava i kolač u Venezie i povratak kući. Dok se vozimo kući prolazi mi kroz glavu sjećanje na scenu iz filma Karaula “druga poručnika Safeta” koji je otiša u vojsku samo da se makne sa Vlašića i od ovaca.
Danas mi se čini da je to život koji bi mnogi poželjeli bar s vremena na vrijeme. Samo mi i planina.
Napisao: Bara
