Ovotjedni izlet Opće planinarske škole trebala je biti Čvrsnica, prvi dvodnevni izlet zajedno s ekipom iz Kozjaka i svi smo bili uzbuđeni. Nažalost, vrijeme nije dopustilo da krenemo i zbog rizika odlučeno je da ćemo izlet ipak odgoditi. Vrijeme ne da nije bilo za planinarenje nego je stanovništvo ove županije doživjelo neviđeni potop i ovim putem šaljemo sućut poginulima i želimo što brži oporavak od ove prirodne katastrofe.
Ajmo se ipak vratiti na izlet. Željno smo iščekivali odluku naših mentora gdje ćemo ići u nedjelju. Cijeli tjedan smo se spremali tako da sam sretao druge polaznike u Decathlona, kupovale su se noćne lampe i ostala oprema.
Napokon je stigla odluka da idemo na prekrasni Velebit. Toliko sam ga puta gledao s mora, prolazio kroz njega tunelom, divio se ovoj ogromnoj planini i napokon je došao trenutak da se penjem na jedan od njegovih vrhova.
Okupili smo se u Kaštelima i krenuli na dva i pol satnu vožnju prema predivnom mjestu Baške Oštarije, početku našeg uspona. Kiša je prestala padati dva sata prije našeg dolaska tako da nas je dočekala blatnjava staza koja je izazivala stalna klizanja, ali na našu radost bez ikakve ozbiljnije ozljede. Tako da su nam padovi samo popravljali raspoloženje i dobro nas nasmijali, a sutra dan smo palili mašine za pranje robe.
Kao Lokomotiva spretno nas je vukla naša vodička Ivana, a na začelju je budno pazio Bara, dakle u sigurnim rukama smo krenuli prema vrhu. Korak po korak osvajali smo ovu predivnu stazu prepunu zelenila, predivnih pogleda od kojih zastaje dah bez obzira da li ste okrenuti prema sjeveru ili prema otocima i moru na jugu. Dva dijela Hrvatske koju razdvaja ova ogromna prekrasna planina djelujući tako snažno da mijenja klimu na onu meditaransku na južnoj strani planine i na onu kontinentalnu na sjevernom dijelu.
Takva moć nudi pravi raskoš biljnog svijeta koji možete vidjeti hodajući ovom stazom, biljke raznih boja, gljive koje rastu na stablima tako da neki nisu mogli odoliti da probaju plodove, nadamo se da neće biti posljedica.
Uspon na 1286 metara visoki vrh Veliki Sadikovac trajao je oko 3 i pol sata nakon čega smo napravili zasluženu pauzu za osvježenje i jelo. Pogled s vrha je toliko fascinantan da čovjek pomisli kako bi bilo živjeti ovdje u skladu s prirodom, ali morali smo se vratiti prije mraka tako da smo krenuli prema Baškim Oštarijama. Povratak je bio drugim putem zbog opasnosti od klizanja i tako smo sretni i umorni stigli oko 17 sati blizu našeg polazišta.
Bilo je zadovoljstvo upoznati ostale članove društva i čuti puno savjeta za daljnje izlete. Za ovaj izlet mogu samo reći SAVRŠENO.
Autor: Šimun