Polaznici Opće škole proveli su dva dana na području Paklenice, a evo kako je Josipa sažela dojmove.
Polako se našem veselom druženju unutar škole približava kraj, još samo dva izleta i bajbaj.
Subotnji polazak i vožnja do Starigrada prošla je napeta kao i uvijek, malo šale i lutanja po okolnim mistima bilo je neizostavno. Nakon kavice i shoppinga, uputili smo se na ljepoticu Paklenicu. Najbolja stvar od svega ljudi moji je ta da smo već na ulazu izgubili signal i puna dva dana bili osuđeni samo jedni na druge. Možeš zamislit, 2022-a, a civilizacije 0. GENIJALNO. Uz pomoć malih čari Paklenice i signala, svi smo se bolje upoznali.
Lagana šetnjica parkom, pivica na pl.domu Paklenica, pa put pod noge do Ramića dvora. I tu je Paklenica pokazala svoje čari, jer s Marijom nam je stvarno bilo pakleno, štoviše uzavrela atmosfera. Srića imali smo našu Marinu vatrogasca koja je ugasila svaki plam.
Na dolasku u dvore dočekala nas je domaćica koja je pripremila degustaciju domaćih rakija proizašlih iz biljaka silnog Velebita. Odma nas je navukla. Za večeru gulaš za prste polizat. A nakon dobre hrane, vridilo je i popit koju. Vesela družina, koje piće i malo muzike, bilo je dovoljno da Marijo pomisli kako neko bitan slavi rođendan na veselom slavlju neki su dobili i nove uloge u društvu (pozz markacistima).
U nedilju laganica, kava i marenda do 10 sati kad smo se sitili krenit na put u osvajanje Anića kuka. Putem smo se divili prekrasnim prizorima prirode, životinjama i biljkama koje nemamo prilike vidit. S druge strane, naučili smo i lekcije svih opasnosti i rizika koje pruža planinarstvo. Zajedničkim smo snagama riješili sve probleme i uspješno se svi spustili s Anićeve gromade. Neki doduše četveronoške, al uspili smo. Predivni prizori Paklenice na zalasku trajno će ostat ucrtani.
Hvala svim našim vodičima koji su naš oslonac i vodilje u ovim avanturama.
