Za završni izlet škole odabrali smo Baške Oštarije i vrh Kiza. Standardno okupljanje, kava, nadopuna logistike i vesela kolona kreće prema Velebitu. Dolazimo u smještaj, ostavljamo kufere, uzimamo ruksake i krećemo prema Stupačinovu.
Uspon na početku strm i dok polako izlazimo na greben ispod vrha pojavljuju se fleke sniga koje daju dodatni doživljaj. Ispod samog vrha otvara se pogled prema Dabarskim kukovima, a ekipi koja se popela na sam vrh na sve strane svita. Spuštamo se južnom, osunčanom, ali malo zahtjevnijom stazom dolazimo do auta. Većina školaraca se vraća u smještaj dok ja, Ivana i Karlo vodimo Anu koja je tokom jutra položila stručni ispit u Zagrebu i odma nakon toga požurila da nam se pridruži (čestitamo Ana). Ovaj drugi uspon je omogućija pogled na predivni zalazak sunca. Za večeru su se pobrinili Karlo “lovac”, Slobo kuvar, Marin “pekar” (netko je “ukrao” domaće njoke) i ostali pomoćnici. Uslijedila je zabava do jutarnjih sati, a dodatno je podigla atmosferu objava da će netko od školaraca postati roditelj, a netko dida. Ujutro vježba izrade bivka koje je dodatno začinila kiša pa se odma vidilo ko bi “priživija” noć. Nakon toga spuštamo se s Velebita u špilju Grabovača gdje se upoznajemo sa krškim podzemljem.
Kasnim ručkom kod Gospića završavamo ovo naše školsko putovanje. Na kraju moran Vas pohvalit kao školu jer takvo zajedništvo dosad nisan doživija. Toliko različiti, a toliko isti. Bili ste moralna podrška jedni drugima u svim izletima i svim situacijama. Posebno mi je drago šta su tu “dica” i roditelji, bračni parovi i momci i cure skupa upisali školu, a vaša želja za izletima se ne da opisat. Zato je ovo možda kraj škole, ali bolje je nazvat početak nekog novog poglavlja u vašem životu i boravka u planini. Dobrodošli u HPD Kozjak.
Autor:Bara
Autor:Bara
