Kad vidiš najavu društvenog izleta na srednji Velebit onda već znaš da ništa od kuvače za ovu godinu i oprosti sveti Duje, al zagrijalo je vanka i planina nas zove.
Okupila se vesela ekipa zelenih majica, poželila dobrodošlicu gošćama iz Mosora i krenula na dvodnevno guštanje po Velebitu. Stigli do Baških Oštarija, ostavili aute kod Filipovog kuka i krenuli laganom stazom na uspon lipom šumom koja nam je dala malo hlada i predivne poglede. Nekom dobro došlo da se divi pogledu, nekom da duboko udahne u hladu prije uspona dok sunce već dobro grije. Korak po korak uz ćakulu i dobru zafrkanciju uspješno smo stigli na Metlu.
Pokupili pečate, nadoknadili kalorije, bacili koju slikicu i sitili se krenuti natrag jer ipak se pješke spuštamo, a ne na metli. Još jednom smo vidili da je prognoza ipak prognoza i sunce je zaminila kišica, al smo taman tempirali silazak da nas kiša samo osvježi i stigli do auta. Kako je plan ići posjetili Kubus, a vidikovac ipak želimo s pogledom, pričekali smo da kiša smiri doživljaj, a naša Nikolina je s kolačima prizvala sunce (pozdrav Bara, tuljci su bili odlični ).
Hostel Čeline već znamo da je odličan smještaj, naša gastro sekcija se pobrinula da ne ostanemo jadni gladni, a bome ni žedni.
Sutradan smo otišli na Velinac. Zanimljiv vrh jer se na usponu silazi, a na silasku idemo uzbrdo. Svakako nam nije bilo dosadno. Jedina zmija koju smo vidili je bila naša zmijica kolona koju smo napravili. Konje smo s pristojne udaljenosti pozdravili putem, a pogled s vrha nam je zapravo i najava idućeg društvenog izleta na Pag. Uspješno smo se svi popeli na silasku do auta i tako završili dvodnevni izlet na Velebitu.
Hvala našoj Nikolini šta se potrudila da nam ništa ne fali i nadam se da je gošćama bilo lipo u našem društvu jednako kao i nama s njima. Do idućeg izleta.
Autor: Tea
