Nakon dolaska na start ture u Malu Paklenicu jedno auto smo prebacili na glavni ulaz u Veliku Paklenicu gdje nam je bio cilj. Krenuli smo stazom uz samo korito potoka, a poslije i samim koritom jer, nažalost, Mala Paklenica je presušila. Nije bilo vode što nam je olakšalo kretanje, ali bi doživljaj bio bolji da je bar nešto vode teklo.
Nakon tri sata skakanja po kamenju i penjanja uz pomoć sajli (kad će više te Lekine njive) nailazimo na tok potoka, konačno. Ali, srića je kratko trajala, gotovo odmah se staza odvaja od potoka, izlazimo iz kanjona i penjemo se strmo do Lekinih njiva na kojima je malo duža pauza za marendu.
Slijedi lagana šetnja do podnožja Anića kuka, a onda težak uspon po oštrom kamenju do vrha. Nagrada je neopisiva, ne zna se na koju stranu je bolji pogled. Ostajemo pola sata meditirajući, koliko je to moguće kad je tu Gotovac.
Slijedi spuštanje u Anića luku, prelazak potoka Velika Paklenica i pred sami zalazak sunca dolazimo na kraj ture. Jedno auto koje smo unaprijed ostavili, prebacilo je vozače u malu Paklenicu po ostala vozila i svi smo se okupili na zadnjoj točki našeg izleta, jer kako se zove jedan penjački smjer, nema Dinka do Dinka.
Autor: Ivan Barišić Bara
