Mosor, taj div od planine, uvijek nas iznova iznenadi svojom surovošću, ali i ljepotom. Iako na prvi pogled možda djeluje kao hrpa kamenja složenog na visinu, Mosor krije mnogo više. Svi koji su ga posjetili znaju da pruža najljepše poglede na more, otoke i obližnje planine, ali i da izaziva svakog tko se odluči popeti na njegove vrhove. Ovaj put naš cilj bio je Vickov stup, jedan od najviših vrhova Mosora, i Veliki Kabal. Izazov je bio postavljen, a ekipa spremna!
Naš izlet započeo je u nedjelju ujutro, točno u 8 sati. Predvodio nas je vodič Bara, dok je Ivica bio metla koja brine da nitko ne zaostane – ili se možda potajno nadao da će pronaći neki skriveni kafić usput!
Nakon kratke šetnje, stigli smo do planinarskog doma, gdje nas je, na naše veselje, dočekao naš dobri tovar. Osim magarca, pozdravio nas je i mališan iz obitelji koja vodi dom. Simpatični domaćini uvijek daju posebnu draž ovakvim izletima.
Oko 9:20, započeli smo uspon prema Vickovom stupu. Ovaj put sam dobio čast da budem na čelu kolone, s kolegicom Anom. Očito su mislili da će im posao biti olakšan, ali ni slutili nisu u što su se uvalili. Ana i ja smo, bez da smo to u početku shvatili, dodali gas, pa je ostatak ekipe morao malo požuriti. Ali, kako kažu, što je planinarenje bez malo znoja i brzog koraka?
Teren je bio mnogo teži nego na prijašnjim izletima. Veliki usponi, oštri kamenjari i stalno traženje najboljeg mjesta za postaviti nogu činili su ovaj uspon pravim testom izdržljivosti. Uz konstantan oprez na naše domaće ljubimce u obliku poskoka.
Na trenutke sam pomislio da se nalazim u scenariju za neki reality show, gdje se natječem s prirodom, a nagrada je – preživljavanje! No, kako smo se penjali, pogled koji se otvarao pred nama svakim korakom bio je vrijedan svakog napora.
Nakon što smo se napokon popeli na Vickov stup, sve brige su nestale. Pogled s vrha bio je spektakularan – kao da smo imali čitav svijet pod našim nogama. Zrak je bio svjež, nebo bistro, a sve što smo mogli čuti bio lahor i pokoji uzdah umornih, ali zadovoljnih planinara. Bio je to trenutak u kojem shvatiš da trud uvijek donosi nagradu, i to kakvu!
Nakon što smo uživali u pogledu i kratkom odmoru, uputili smo se prema Velikom Kablu. Put prema Velikom Kablu preko vrha hridi je novo i zanimljivo iskustvo. Težak teren je uvjetovao da na tom dijelu moramo maksimalno biti koncentrirani na svaki korak. Iako smo već bili umorni, timski duh i sjajna atmosfera tjerali su nas naprijed. Na kraju smo stigli natrag oko 3 sata poslijepodne, umorni, ali iznimno zadovoljni. S obzirom na težinu terena i vrućinu koja nas je pratila cijelim putem, uspjeli smo odraditi ovaj izazov u vrlo kratkom roku, što zaslužuje sve pohvale.
Posebno bih htio zahvaliti Bari, Ivici i Ani, koji su nam pomogli da se popnemo na vrh i pokazali kako se vodi tim u planinama. Njihovo vodstvo, strpljenje i podrška učinili su ovaj izlet nezaboravnim iskustvom. Kao i tim koji je složno prošao ovaj teren, i to u kratkom roku, unatoč poteškoćama u obliku prijašnjih ozljeda, godinama i svim preprekama koje su im na putu. Sve pohvale!!!
Izleti poput ovog na Mosoru ne donose samo fizičke izazove, već i priliku za jačanje karaktera, učenje o prirodi i stvaranje novih prijateljstava. Svaki uspon donosi novu lekciju, a svaki pogled s vrha podsjeća nas koliko je lijepo biti dio planinarske zajednice.
Autor: Nikola
