Kad Bara zove i kaže 5 do 7. siječnja je zimski izlet u Bosni, nema puno dileme jer znaš da ćeš ić provjerit jel Sarajevo gdje je nekad bilo. Petak smo napravili tetris s prtljagom (jer možda se mi slučajno i preselimo tamo) i lagano krenuli prema našoj lokaciji Tušila. Putem se naravno mora i nešto pojest, a kako je početak godine i detox aktualan tako je odluka pala na petice i desetke ćevapa u Jablanici.
Siti, veseli i dovoljno grlati krenuli smo prema našem smještaju u planinarski dom Vrela. Tamo su nas najlipše ikad ugostili naši domaćini iz PD Planine. Dočekali smo zajedno ostatak naše ekipe pa smo svi dobili brzu edukaciju o opremi za zimske uspone, a neki su usput učili i plesne korake.
Vremenska prognoza je ovaj put bila točna pa je subota osvanula sunčana samo u našim snovima. “Bježi kišo s prozora” nije se ostvarilo, pa je naš uspon suglasno prebačen za nedilju. Rekla bi da je na kraju svima to dobro došlo, domaćinu Kajti jer će lude Dalmatince ipak po nešto boljim uvjetima voditi na uspon, našoj ekipi da malo, ali stvarno malo obiđe Sarajevo, a nekima od nas da dođemo sebi i ipak odemo sutradan na uspon. Dio ekipe koji je otišao u obilazak Sarajeva umjesto na planiranoj kafi završio je na mjestu gdje je ljubav počela prošlog ljeta, Celtic pubu. I samo primarni cilj izleta, planinarenje na Visočici, nas je spasio da ne dočekamo sabah sa šejtanom.
Naše divne Renata i Jasna su se pobrinule da nam ničeg ne fali u domu i da nabacimo koje kilo od ukusne hrane koju su nam spremile. Nedilju smo svi jedva dočekali i bez kašnjenja ujutro krenuli guštat po Visočici i njezinim lipotama. Plan je popeti se na vrh Vito. Nekim našim članovima je ovo zapravo i prvi zimski uspon i odmah ih je dočekala prava zimska čarolija. Dobar dio puta je padao lagani snijeg. Zimska bajka bez puno vjetra, pa nam nije bilo hladno, a guštanje hodanja kroz netaknuti snijeg je neprocjenjivo. Pogled s vrha doduše nismo baš imali, ali to samo znači da se moramo ponovno vratiti. Svratili smo na silasku i do zanimljivog skloništa Bivak. Kajta nam je potvrdio da smo ga ugodno iznenadili, a mi njega podsjetili da nas zapiše za svoju zimsku školu dogodine. Vrime na Visočici nam je proletilo, pa smo po silasku još malo ostali s našim domaćinima uz obećanje da se moramo opet vratiti. Po snježnim uvjetima smo polako krenuli svojim kućama ispunjena srca zbog još jednog divnog izleta.
Još jednom, ogromno hvala za sve našim domaćinima iz PD Planine, vidimo se opet dragi ljudi!
